Logo
Print this page

28 godina od masakra civila u Širokoj Kuli

Prošlo je 28 godina od kada je započeo masakr civila u Širokoj Kuli. Pobunjeni Srbi su na današnji dan okupili osmreno žena, djece i staraca kako bi ih pod izlikom „zaštite“ zatvorili u podrum jedne kuće. Podrum su potom zapalili. Tako je počeo pogrom hrvatskih civila koji će na tome području odnijeti 40 života. U prvom naletu bezumlja ubijena je djevojčica Verica Nikšić (13) koja je u smrt pošla s majkom Mandom. Njihovi posmrtni ostatci niti danas nisu pronađeni. Rodbina ubijenih civila i danas traži devetero svojih najmilijih. Tijekom Domovinskog rata četnici i pripadnici tzv. Vojske Krajine ubijali su mještane Široke Kule, Ličkog Osika, Urija i Vukšića.

Kod spomen-obilježja „Portal hrvatske povijesti“, rad akademskog kipara Petra Dolića, u središtu Široke Kule okupilo se danas mnoštvo rodbine, ljudi iz javnog života i žitelja okolnih mjesta kako bi se poklonili mučki ubijenim žrtvama. Pijetet su im  najprije odali članovi njihovih obitelji i Antonio Milinković, ravnatelj OŠ „dr. Franjo Tuđman“ iz Ličkog Osika gdje je netom prije smrti u školu trebala krenuti Verica Nikšić. Vijenac je u ime Predsjednice RH položio izaslanik general Mladen Markač. Državni tajnik Ivan Vukić i brigadir Eduardo Špoljarić vijenac su položili u ime Minisrstava branitelja i MORh-a. Župan ličko-senjski Darko Milinović vijenac je položio sa pročelnicima županijskih odjela i Josipom Dragičevićem, predsjednikom ŽO Udruge djece poginulih branitelja. Slijedila su izaslanstva brojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata, Grada Gospića, Policijske uprave ličko-senjske i brojni građani.

Tražeći istinu o ovom zločinu preživjeli žitelji Široke Kule su uporni, ali i vidno razočarani. U javnosti ih predstavlja Ivanka Vojvodić čiji su roditelji i veći dio šire obitelji ubijeni u ratnom bezumlju.

-Zločin se dogodio, zločin nije kažnjen jer Hrvatsko pravosuđe do danas nije odradilo svoj posao. Zato s pravom tražimo od ove države da DORH istraži, a sudstvo procesuira ove zločince. Analizom toga rada vidjet će se mnogi slabo poznati detalji. Zločinci postoje, znaju se njihova imena, ali ih se gotovo nikada javno ne spominje.  Komemoracija je kulturološki događaj, ali što nam to znači kada ne znamo detalje o stradavanju naših najmilijih. Devetero ih se još potražuje, od toga petero iz podruma prve zapaljene kuće. Za te ljude nema niti groba da im se barem poklonimo i zapalimo svijeće. A to je usistinu najmanje što danas možemo učiniti za sve stradalnike, rekla je novinarima Ivanka Vojvodić.

Za ovaj bezuman, svirepi zločin u odsutnosti se još sudi sedmorici krvnika koji su nedostupni hrvatskom pravosuđu. Kako kolovođa ovoga i mnogih drugih zločina spominje se Milan Mirić (69), ratni zaopovjednik obrane Ličkog Osika (Tesligrad) koji i danas živi u Beogradu i uživa sve beneficije tzv. krajinskog junaka. Tijekom Domovinskog rata Vrhovni sud „SAO Krajine“ osudio je za zločine samo Čedu Budisavljevića iz Ličkog Osika jer je među 40 civila ubijena i peteročlana obitelj Srbina Mane Rakića. Budisavljević je tada izbjegao služenje kazne zbog urgencije iz Beograda. Najveći broj žrtava zlikovci su bacili u jame Golubnjača I. i II. na obroncima planine Ljubovo.

Izrada; Meridies web design Sva prava pridržana.